O TRAGICNIM LJUBAVIMA
Ovu pesmu posvecujem svima onima tragicnim ljubavnicima koji su ikada ziveli, zive ili ce ziveti. Svima onima koji su to doziveli. Komentarisite!!!
OSUĐENICI
tragičnim ljubavima
U noći kad nimfe pevaju,
a nebo od njihove pesme plače,
dvoje prokletih na bregu -
nad ogledalom stoje -
dok im oluja tela leluja -
sve silnije, sve jače.
Oni su oduvek tu -
za drugi život ne znaju -
želeći samo jedno -
da ljubav prepuste beskraju.
Nebo je iznad njih,
kristalno more dole -
i lanci koji bole
al` oni ne znajuć` drugo,
nastavljaju iskreno da vole,
i, iako, znaju da,
ako ljubav izdaju,
bol će njihova stati
i stići svome kraju -
a, ipak, ostaju na svom brdu -
na svetu,
i mirno sudbu čekaju.
A kad oboje umru,
galebov proneće pev
pesmu o dvoje ljudi,
sto izazvase Božiji gnev!
Marković Slobodan
A izgleda da moram objasniti pesmu:
Sve tragicne ljubavi su osudjene na propast, i to je njena velika vrednost u odnosu na obicne.
Sve te ljubavi se nalaze na vetrometini sveta u njegovoj najvecoj oluji zvanoj zivot, koji im se suprostavlja. Medjutim, ljubavnici se zajedno uspevaju uzdignuti iznad obicnosti i ustrajavaju do kraja. Oni onda postaju sveti, a legenda o njihovoj ljubavi, prema kojoj, cini se, svi kidisu, pa i sam Bog, prezivljava u pesmama romanticara, i svedoci o jednoj novoj dimenziji sveta.
Lanci su spone koje ljubavnike vezu za ovaj svet patnji i onemogucava ih da svoju ljubav predaju besmrtnosti i beskonacnosti.