EVO ME OPET
Poslije duge kreativne krize, konacno sam uspio da ponovo nesto napisem. Ocijenite kako vam se cini. Treba mi misljenje bas svih.
ORUŽIJE PROTIV ZABORAVA
Između rođenja i smrti
samo je jedan tren -
tren kratak, tužan -
tren neispunjen.
Samo ponekad -
između tuge dve,
u oku pesnika blesnu
vatre drevnoga ognja
sto u sebi nose pesmu.
Ja znam da nisam pesnik,
da pesme mi pesme nisu,
jer neiskustvo moje izranja iz njih,
a, ipak, osećam ponos
kad suze svoje skupim
u večni i besmrtni stih.
I, iako, se svakim trenom,
nas život bliži kraju,
nasi stihovi ostaju
nasi tragovi u beskraju.
Marković Slobodan