EVO ME OPET

Published on 17:58, 11/12,2008

Poslije duge kreativne krize, konacno sam uspio da ponovo nesto napisem. Ocijenite kako vam se cini. Treba mi misljenje bas svih.

 

ORUŽIJE PROTIV ZABORAVA

Između rođenja i smrti

samo je jedan tren -

tren kratak, tužan -

tren neispunjen.

 

Samo ponekad -

između tuge dve,

u oku pesnika blesnu

vatre drevnoga ognja

sto u sebi nose pesmu.

 

Ja znam da nisam pesnik,

da pesme mi pesme nisu,

jer neiskustvo moje izranja iz njih,

a, ipak, osećam ponos

kad suze svoje skupim

u večni i besmrtni stih.

 

I, iako, se svakim trenom,

nas život bliži kraju,

nasi stihovi ostaju

nasi tragovi u beskraju.

 

 

 

                                                                                              Marković Slobodan